U „moje vrijeme“ koje nije bilo toliko davno, sve poklone koje si žarko želio cijele godine ti je donosio sveti Nikola, zajedno sa srebrnom šibom tako da znaš da si bio dobar, ali ima još malo prostora za napredak. I slatkiši, bilo ih je toliko da bi to bio adventski kalendar do sljedeće godine. Božić bi došao i prošao, obilježio bi ga stol pun hrane, obiteljska druženja i najmanje deset različitih vrsta kolača, a poklon koji bi me čekao ispod bora je najčešće bila pidžama, čarape ili neka druga sitnica koju bih pogledala ispod oka. Da se razumijemo, roditelji su mi mogli priuštiti sve što mi je trebalo i što sam htjela, jednostavno nije postojao koncept božićnih poklona kakav postoji danas. Bar u našem okruženju.
izvor: Pinterest, URL: https://www.pinterest.com/pin/943293084428020053/
I tako sam ja nakon par godina ušla u pubertet, došao je Božić, a tadašnja najbolja prijateljica je dobila svakakva čudesa od Djeda Božićnjaka. Naravno, nije vjerovala u njega kao pojavu, ali je vjerovala u poklone koje je htjela i roditelje koji su je, po mome mišljenju, obasipali nepotrebnim stvarima. Slijedilo je pitanje što sam ja dobila za Božić. Muk. Osjećala sam se loše sa svojim čupavim čarapama pa sam se počela opravdavati kako sam za svetog Nikolu dobila puno toga, pa sam sada dobila neke sitnice. To mojoj prijateljici nije ništa značilo jer ni njen sveti Nikola nije štedio na poklonima. Razočarano sam se vratila doma da bih svojim roditeljima rekla kako nije u redu da nisam dobila ništa „konkretno“ od poklona za Božić. Nakon te godine, krenulo je međusobno božićno darivanje u našoj obitelji.
izvor: Pinterest, URL: https://www.pinterest.com/pin/895020125920763421/
Deset godina poslije, imam dvije nećakinje koje plivaju u moru igračaka, zbog kojih ostavljam kontakt u Bubamari, Baby Centru i ostalim trgovinama da bih bila jedna od izabranih koje su uspjele nabaviti pjevajuće Purse Pets torbe (i to dvije različite). Neki dan sam ih pitala gdje su im torbice, nisu znale imenovati lokaciju. Ne kažem da su razmažene jer mislim da ih roditelji odgajaju na zaista odličan način kada usporedim današnje okruženje, ali mislim da svi mi kojima nam znače, pretjerujemo u ostvarivanju želja koje su često kratkotrajne i nebitne.
izvor: Pinterest, URL: https://www.pinterest.com/pin/302304193752299612/
Ali stavimo na stranu djecu koju ti pokloni zaista i iskreno vesele, tu su i odrasli. Svi svjedočimo ogromnim gužvama par dana prije Božića, sve u svrhu kupovine poklona za bližnje. Božić prođe, pokloni koji su međusobno razmijenjeni završe spremljeni u ormar i kasnije proslijeđeni dalje, zamijenjeni ili bačeni. Često se ulovimo kako kupujemo neke poklone samo da bi mogli staviti kvačicu kraj nečijeg imena, bez dobrog argumenta zašto bi se nekome taj paket gelova za tuširanje uopće svidio.
I tu dolazimo do pitanja, zašto? Je li nam darivanje poklona za Božić nametnuto kroz godine dobrog marketinga, ili je to nešto što zaista želimo, da održimo neku vrstu tradicije, da razveselimo nama drage osobe? Je li sveti Nikola bio opravdani donositelj poklona za djecu, dok nam Djed Božićnjak nameće razmjenjivanje poklona između svih generacija? Nemojte me krivo shvatiti, nemam ništa protiv obojice, ali mislim da bi trebali biti svjesni da smo u posljednjih nekoliko godina postali sve veći potrošači za vrijeme blagdana, i to zbog obaveze koja nam se prišuljala u obliku svečanih reklama i američkih filmova koje smo gledali kao djeca široko otvorenih očiju od čuđenja.
izvor: Pinterest, URL: https://www.pinterest.com/pin/601793568973280247/
Iako ne postoji univerzalni odgovor na ovo pitanje, činjenica je da pokloni nisu ogledalo vaše ljubavi prema nekome. Te dvije svijeće koje vam ne predstavljaju ništa, ali vam olakšavaju popis poklona nisu iskaz vašeg prijateljstva. Lijepa gesta ili pomoć kada im je potrebna znači da ste nekome prijatelj. Stoga, kada ove godine budete radili listu božićnih poklona, razmislite dvaput je li zaista potrebno toliko imena na njoj.
